четвртак, 14. август 2014.

Slučaj „Hostesa“ novinara Darka Nikolića

Novinar Darko Nikolić, novinar „Blica“ i „24 sata“
Slučaj „Hostesa“ novinara Darka Nikolića
Dana 14. 08. 2014. u „Blicu“ objavljen je tekst „Poreska uprava zatvorila"Maderu" zbog hostese“

Analiza: U samom naslovu teksta, pominje se „hostesa“ koja nije predmet same vesti, već služi za umanjenje ugleda ovog restorana u javnosti, obzirom da u narodu „hostesa“ podseća na nemoral. 
Uzimanje za primer ovog restorana kao jednog od zatvorenih po rešenju Poreske inspekcije u sklopu borbe protiv sive ekonomije, gde se zbog prestupa manje važnosti skreće pažnja sa prestupa većeg značaja, glavni je indikator novinarske i/ili udružene novinarsko-inspekcijske korupcije.  Postavlja se jasno pitanje, zašto je odabran restoran „Madera“ kao primer a ne neko dugo kažnjeno pravno lice, iako se u tekstu navodi da ih ima 2128 (dve hiljade stotinu dvadeset i osam).
Nalaz i mišljenje Forenzičkom lingvistikom ustanovljeno je da postoji osnovana sumnja da je novinar Darko Nikolić primio novac  i/ili uslugu/e da kao primer rada Poreske uprave da slučaj restorana „Madera“. Smatra se da je novac i/ili uslugu/e primio od konkurentskog restorana. Mišljenja sam da list "Blic" nije umešan u kriminalne radnje navedenog novinara, kada je ovaj slučaj u pitanju. 

Forenzički lek: Slučaj „Hostesa“ novinara Darka Nikolića predat tužilaštvu na dalju istragu.


LN

понедељак, 11. август 2014.

Šok Novinarstvo

Činjenica da je novinarstvo u našim podnebljima dotaklo najniže grane na krošnji zvanoj društvo, nije ni tajna, a ni novost. Dovoljno je otvoriti prve u nizu tzv. šarenih dnevnih novina, čijim se klonovima ni broja ne zna, ili uključiti najgledaniju televizijsku emisiju i – svi argumenti su tu, na jednom mestu.
Od naslovne do poslednje strane, od političke pa do crne hronike - parada neproverenih i poluinformacija, nagađanja, tračeva, izjava izvučenih iz konteksta, izmišljenih priča i događaja, olako izrečenih optužbi za najteža dela... Ove tekstualne nakaze naizmenično se smenjuju sa scenama otkrivenih i često unakaženih tela stradalih ljudi, nezatamnjenim licima dece koju je neko napastvovao, fotografijama hapšenja ljudi koji su u tom trenutku samo osumnjičeni...
Šokantne priče, potpuno ili delimično izmišljene, potiskuju sa novinskih stranica analizu kao noseći žanr, a puna i istinita informacija mesto ustupa nedefinisanoj medijskoj smesi, od koje svi akteri otkidaju onaj deo koji može da posluži njihovom trenutnom interesu. Na logično pitanje kakvih dodirnih tačaka taj interes ima sa interesom konzumenata, odgovor je – nema nikakav. Štaviše, primalac takvih sadržaja ne samo da nije na dobitku, nego je višestruki gubitnik. Platio je za informaciju, a dobio manipulaciju; umesto očekivanog produkta nastalog na temelju načela novinarske etike, prodat mu je krajnje sumnjivi sadržaj kojim se kod primaoca informacije postiže stanje šoka.
Praksa je pokazala da kod nedovoljno obrazovanog sloja stanovništva (koji je na našim prostorima i najveći) takva vrsta kontaminacije svesti stvara zavisnost u vrlo kratkom vremenskom periodu, pa čitalac nije samo trenutni gubitnik. Urođena čovekova potreba da u svoju svakodnevicu, ukoliko je ona jednolična, povremeno unosi senzacionalističke sadržaje, postaje stalna konzumiranjem informacija sa pomenutim karakteristikama, čime je ispunjen glavni cilj kreatora medijskih manipulacija.
Taj cilj je prevashodno sticanje materijalne dobiti, uvećavanjem tiraža listova i gledanosti TV emisija, ali iza onih motiva koji se površnom analizom teško mogu uočiti, vrlo često stoje nosioci poluga vlasti: pažnju javnosti konstantno preusmeravati s važnih društvenih problema na one koji su sa globalnog stanovišta manje bitni i tako lakše produžavati sopstveni ostanak na vlasti. Iako nijedna vlast to nikada nije priznala, niti hoće, svaka je u manjoj ili većoj meri uvek računala na tri, njoj vrlo važna pomagala: otpor prema kulturi, forsiranje neznanja i zloupotrebu znanja. Koketiranje sa njima je diskretno, ali sa snažnim efektima. U tome i jeste tajna svake uspešne manipulacije.

Piše: Dragan Jakovljević.

Rođen u Kragujevcu, živi i stvara u Budimpešti.
Objavio desetak knjiga, različitih žanrova. 
Glavni i odgovorni urednik "Srpskih nedeljnih novina" - glasila srpske manjine u Mađarskoj. 
Dopisnik beogradskih medija iz Budimpešte.
Master kulturologije i doktorand komunikoloških nauka.

www.dragan-jakovljevic.com

субота, 9. август 2014.

Berza novinara Srbije


Srbija je jedna od retkih zemalja Evrope koja ima berzu novinara. 
Berza novinara ima za cilj da od većine novina i novinara u Srbiji načini ozbiljne, odgovorne i činioce korisne društvu.
Novinari u Srbiji, najmanje polovina njih, ogrezli su u korupciji a ponekad i u kriminalu. Naime, iz dobro obaveštenih izvora bliskih Udruzenju Novinara Srbije i Nezavisnom Udruženju Novinara Srbije, naš blog BERZA NOVINARA SRBIJE došla je do spiska više stotina novinara za koje postoje dokazi da od raznih fizičkih i pravnih lica primaju novac da bi objavljivali tekstove koji im idu u prilog. Najčešće se radi o pisnju raznih neistina i izmišljenih dogadjaja, kao i o  blaćenju konkurencije onoga koji podmićuje novinara a često i o stvaranju afera koje će odvući pažnju narodu sa u tom trenutku značajnim dogadjajima za zemlju.

Spisak novinara koji primaju mito kako u novcu tako i u robi i uslugama, objavljivaćemo sa svim dokazima, redom. Ritam objavljivanja jednom nedeljno.

Spisak političra i privrednika koji su davali mito novinarima objavljivaćemo takodje detaljno sa svim dokazima, po ritmu jedna objava nedeljno.

Pozivamo sve vas, koji ste bili žrtve novinara i njihovih platiša u njihovim kriminalnim radnjama kao i žrtve naših kolega zbog njihove zloupotrebepoložaja,  da nam se obratite u cilju obeštećenja.

Vaš blog za slobodno i dostojanstveno novinarstvo, koji nosi simbolično ime,

 BERZA NOVINARA U SRBIJI